"U periodu od 11 do 18 travnja Borna Čujić je zajedno s kolegom iz reprezentacije Vitom Muževićem penjao u dolini Val Pennaivare i odradio kratke ali intenzivne pripreme.

Dolina se nalazi u blizini grada Albenge u talijanskoj Liguriji, a poznatija je pod nazivom Oltrefinale. Našoj penjačkoj javnosti slabije je poznata no obzirom na kvalitetu, nadam se ne zadugo. Uzduž doline nalazi se niz sektora koji nude vrlo raznoliko penjanje.  Od tzv Rožmanoida (kratkih smjerova na snagu u kojima prevladavaju krimpovi) do klasičnih Čorkoida (dugi i vrlo dugi zasigani smjerovi).

Ipak ovi potonji prava su poslastica navedene doline. Poneki su smjerovi dugi i do 45-50m i kreću se kao  npr. u se kao  npr. u sektoru Red up jednom velikom sigom. Orjentacija je raznolika obzirom da su sektori porazmješteni na obje strane doline, tako da ih ima i na suncu i u hladu. Najbolji period za obilazak je zato proljeće odnosno jesen. Svi su smjerovi odlično opremljeni ljepljenim klinovima a pristupi su dobro uređeni i nisu naporni (5-25 min ). Logistika je jednostaavna obzirom da ima dosta privatnih apartmaana tzv. agroturismo.

Mi smo bili smješteni u Castelbiancu u kući Casa dei Noni na samo par minuta od najboljih sektora. Vrlo kvalitetan apartman smo po osobi platili jednako kao u Španjolskoj običan drveni bungalov. U blizini je mjesto Cisano sul Neve sa odličnom pizzeriom i malim restoranima. Do Albange koja nudi velike supermarkete je 10-15 min vožnje. Ono što je specifično kod smjerova jest njihova ujednačenost, naime malo koji nudi bolder detalje, svi su dosta ravnomjernih teškoća što je kod penjanja prava uživancija. Jedina mana: U Val Pennaivare nejdete nabijati ocjene. Kako u opisu penjališta piše i na portalu 8a.nu ocjene su navijene, ponegdje i po cijeli stupanj u usporedbi s onim na što smo navikli.

Ipak samo penjanje i ambijent su toliko dobri da se to brzo zaboravi, uostalom tko penje zbog ocjene? Ako ne za višednevno penjanje, ovdje se možete zaaustaviti na putu prema Južnoj Francuskoj, obzirom da dolina nudi dosta mjesta gdje se može “skloniti”. Mi smo intenzivno penjali pet dana, svaki dan na drugom sektoru. Obišli smo sektore: Castelbianco (najstariji sektor, malo masniji smjerovi), Cineplex (nov sektor, dobar i za ljeto, puno smjerova svih teškoća, neki od njih dugi i do 50m), Erbosteria (kombinacija Rožmanoidnih i Čorkoidnih smjerova, kratak pristup, u sjeni), Terminal (lijepi dugi smjerovi srednjih teškoća, ploče i sige, na suncu) i na koncu Euskal (odlični izdržljivostni smjerovi, na suncu).

Sve što smo htjeli nismo stigli obići pogotovo malo udaljeniji Red up sektor, no ima i drugi put. Posljednji dan puta zaustavili smo se u novoj velebnoj dvorani Roc spot u Milanu.

Od popetih smjerova vrijedi izdvojiti :
Borna Čujić:

  • Castelbianco – Godzilla 7b+ np, Ari yama 7c+ sec go
  • Cineplex – 21 grammi 7c flash , Citizen Kane 7c+ flash
  • Erbosteria – Zenzero 8a
  • Terminal – Narita 8a
  • Euskal – Esfuerzo 7b+ np, Kepa 7c/c+ np

Vito Mužević:

  • Castelbianco – Ari yama 7c+

Boris Čujić:
razni sektori – manje atraktivno…
GALERIJA – OVDJE"

 

izvor (tekst i slike): ZagrebClimbing